PRVO PRIVOĐENJE

Program mi je vrlo zgusnut ovih dana pa ću nas dovest do sadašnjeg vremena u radnji prije neg što nastavim u real timeu. Nakon što me vrlo simpatični par koji me oderao za sobu pokupio s autom preko puta press centra otišli smo u malo izviđanje po gradu. Pokazivali su mi razrušeni i gotovo napušeni kvart prema aerodromu. Srušeno. Dobrinja. Grbavica. Kako ono bješe. Izašli smo usred te pustoši i stali kod nekog starca koji ima masu svakojake peradi i peče rakiju. Odnosno on kaže da to nije rakija nego šnaps od šljive. Kolko znam to je jedno isto. Zagrabio je iz plastičnog vedra i napunio mi bocu. To je valjda za dobrodošlicu. Njima je dao veliki karton jaja od čega je meni 5 palo u ruke. Poslije smo se još malo vozikali do mjesta gdje je danas gruvalo i gdje je i dalje gorilo. Tu je pored nas pala granata pa smo odlučili da je vrijeme za poć doma.

Drugi dan je nestalo struje. Našao sam 50€ u Bibliji što sam shvatio kao poklon jer su to zaboravljene pare koje su nutra od početka puta. Bibliju (NZ) nisam otvorio, ali je nosim. Skupljam relikvije i svete sličice putem. Nešto i gubim.  Pravoslavnu brojanicu koju sam nabavio u Beogradu sam izgubio noć kad sam spavao ispred seoske željezničke stanice. Drugu večer sam upoznao ekipu pred zgradom. Oni tu zajedno jedu i piju svaku večer.
Tri generacije. Iz susjednog stana babuška, majka i sin. Majka ima 43 i već se zajebavamo mi mladi. Ima razne ekipe preko više generacija. Odlaze dolaze piju viču, smiruju se međusobno. Moj kvartovski vodič je bejbi Marlon. Iako već naginje na kvartovskog dobrog duha. Mali Verli s Pešče. Ovako odoka bi rekao da prodaje. Već sam ga pitao da mi posudi mašinicu za obrijat glavu. Retorički je pitao na nulericu i to je to. Svak ko treba da zna – zna da je na hudu dijeljenje mašinice korak do bratimljenja. Sin majke 43. Muž i majka žive u drugom kvartu, ali se majka zatekla ovdje na par dana. Lijepo su me prihvatili. Donio sam bočicu rakijice koju sam dobio.

Treći dan me u 7 ujutro budi kucanje na vratima. Lik bez majice, sa šljivom po okom, nesuvisao od pića, ali i trajno. Kao e di si, daj da uđem, kafa ili čaj, tu sam na katu moramo se upoznat. Objasnio sam da moram spavat. Posle smo izašli zajedno, ali sam ga otkačio prije autobusne stanice jer je bauljao. Čuo sam da mi je popodne lupao na vrata. Bio do grada, uspostavio blog. 
Ovaj koji je lupao po vratima je dipsoman i plaćenik koji je došao ratovat iz Rusije no se pokazao preporemećen te je iz armije otpušten. Pije danima, razbija, porezao je pandura, a nitko mu nemre ništa zbog ratnih zasluga. Sjebava život svima na katu. Samoživ, psihopatski nastorjen. Dolazi, kuca, traži pljuge, pare za votku. Za sada ga hendlam, ali svakako jako loša priča. Kad tad bi se mogo naljutit jer se neću družit s njim.

Doživio sam i prvo hapšenje odnosno privođenje. Nakon što sam popio piće u parku nastavio sam snimajući prema kući. Po putu su me čule neke babuške i odlučile da prate NATO agenta. Kako sam bio pod dejstvom sam im na njihovo stani – dovikivao nato špijun i kreveljio se. Uskoro su došle pred zgradu s ekipom narodne milicije da onemoguće bijeg NATO špijuna. Jedan mladi uniformirani pripadnik 15. internacionalne brigade. Jedan mali skins sve sa pravim tetovažama iz 81. Dobrovoljac DNR milicioner u civilu. Neki ćelavi iz huda i neki sa značkom nekom. Iskulirao sam ih svjetski. Mali iz internacionalne brigade nikad čuo za Španjolsku i Interbrigade. Njegova brigada su Abhazi, Oseti, Inguši, Azeri, Kazahi… Klinac koji fura 1/1 skins modu sve s fred peri majom sa skinsima veze nema. Zovem neke klinke na piće, dobacujem, čak se i kurčim malo. Dobro po mojoj procjeni bili su to pristojni ljudi. Od onih drugih te ništa spasiti ne može.

Likovi komentiraju ovo nije špija daj vidi kolko je opušten. Dobacujem – da, boli me kurac. Ekipa se već osmjehuje, a poneki i smiju. Dolazi pandurija. Ipak mi ih je drago vidjet jer se ciklična pitanja da li sam špijun moraju nekako razrješit, a na kraju krajeva sve to lagano eskalira u nasilje. Dva klasična medvjeda me stavljaju u patrolna kola i fino se spominjemo.
Po dolasku u stanicu ostajem stajati u predvorju. Malo gledaju kaj sam snimao. Malo se smiju.

Šef pita ko si ti. Ja velim brat. On prijeteći – čiji. Ja dobacujem – tvoj. Šef stanice kaže – pustite čovjeka vidite da je solidan.

Panduri me voze doma i nastavljamo piti pred zgradom. Za vrijeme ove epizode je ispred zgrade prošlo pol kvarta. Sjajno upoznavanje. No poslije dana kurčenja uvijek ide dan plakanja tako da – do slijedećeg plakanja.

Moram spomenuti da sam čitavo vrijeme na liniji da su Ukrajinci i Rusi bratski narodi i nitko mi tu nije imao što za reći. Ni panduri ni milicionari. Ovdje još uvijek živi velik broj Ukrajinaca. Svakako ću ispitati dublje – odnosno koliko sam u mogućnosti obzirom na svoj jezični hendikep – koja je vladajuća ideologija i kako se ona primjenjuje. No vrijeme će pokazati da se moram skulirat. Što manje borbenih i revolucionarnih parola i ispada, to ću duže živit.

Što je rat, osim glupih granata? Gomila tipova s oružjem. Velik ili bar dovoljan dio – priglup, psihopat, uplašen, pijan, traumiran. Mnogi do jučer živjeli s mamom u jednoj sobi ili radili da bi se prehranili životareći. Sad najednom imaju pod kontrolom tuđe živote, a nisu nikad imali svoj. Gazili su ih cijeli život, a sada oni mogu nekom oduzeti sve.

Zajebana je to situacija koju treba poštovat odnosno uvažavat. A treba i čovjeka poštovat.

A vama idiotima od svojih prijatelja ili dugogodišnjih znanaca koji ovo ne šeraju na svoje zidove s popratnim tekstom evo dugogodišnji znanac/prijatelj našao se u na liniji fronta i piše. Vama mogu jedino reći da ste idioti uz to što ste kukavice jer mislite da bi vam bilo politički neoportuno šernut neki blog prijatelja/poznanika da vas ne optuže da ste proruski. Glupi ste i jadni ako ste tolike kukavice da mislite da život mora biti toliko bijedan.

Za iznimke uzimam samo one koji rade za razne genocidne krvožedne liberalne medije jer jebiga kad radiš za SS onda razumijem situaciju. I ne osuđujem. Mislite sad da se zajebavam, ali ne. Mrtav sam ozbiljan. Ne treba kruh ugrožavati. To što radite za naciste – proći će i to.
Pa ćete opet biti raja. Dotlen metite bar lajk ili srce. Ali svejedno razmislite o svemu.

VIDEO NEPOSREDNO PRIJE ZVANJA MURIJE. NISAM NEREPREZENTATIVAN.

Sustići će me babuške koje sam ovlaš snimio s desna na ulazu u zgradu s optužbama da sam snimao njihov dom u špijunske svrhe.

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: